ISTARSKI SUVENIRI: STANKO BILETIĆ iz Hrboki, izrađuje drvene suvenire i razne uporabne predmete

Odvajk san volija delati u drvu, ali nikad nis ima vrimena se s tin baviti. To mi je valjda urođeno, a i moj utac je bija stolar. Delo u drvu me opušta, to mi je relaksacija, odmor i hobi po zimi kada ni dela u kampanji. Ali nisan se s tin odvajk bavija, iako san tesar po struci. Suvenire i druge stvari od drva za hižu, kako ča su vješalice i drugo, počeja san delati 2000. – ga lita, kaže nam Stanko Biletić iz sela Hrboki, koji je sada već na Barbanštini, ali i šire, poznat po izradi drvenih suvenira i uporabnih predmeta od drva.
Počeo se time baviti u vrijeme kada je radio u valturskom OKPD-u kao strukovni učitelj stolarije i građevine. Kaže da ga je za ovakav hobi zainteresirao jedan čovjek koji je izrađivao slike, odnosno reljefe u drvu. Tada je pokušao i sam napraviti slično. Poslije toga je išao na usavršavanje u Popovaču, gdje je naučio još neke vještine obrade drva. Prvo je izradio reljef s motivom dva grozda, a kad je uvidio da mu ovaj posao leži, okrenuo se drugim motivima. A oni su svi iz njegova najbližeg okruženja. Najviše voli izrađivati skulpture i reljefe s prizorima istarskog sela. Oduševljavaju ga domaće životinje, vozovi, seljaci u kampanji, bukalete, roženice, pa čak i Trka na prstenac kojoj je posvetio jedan svoj reljef. Njegovi uradci krase obiteljsku kuću i lušijeru koja je pravo izlagačko mjestu uz pršute i kobasice koji vise nad ognjištem. Ima tu svega, od drvenih vozi, krava, voli, tovara i drugih domaćih životinja, skulptura seljaka u drvu, reljefa, vješalice u obliku roženice, brenti drvenih piruna i pladnjeva, štapova za peći kobasice, bukalete…. Dio se svih tih predmeta može vidjeti i na barbanskim manifestacija, kao što su bičićanska Martinja i Fešta smokve i smokvenjaka na kojima u posljednje vrijeme Biletić učestalo izlaže, ali i na smotri suvenira u Svetvinčentu, Mrkatu istrijanskega dela. Iako je već poprilično poznat po svojim suvenirima u ovom kraju, kaže da ništa ne prodaje i da zainteresiranih nema, čak ni kod turista koji borave ljeti u kući za odmor njegova sina Dalibora.
Nimaju ljudi šoldi za kupovati takove stvari. Kada turišti dojdu ovamo, točno znaju koliko če potrošiti i nikad nimaju šoldi za suvenire. Od izrade ovakovih suveniri čovik ne more zaraditi. Ja to delan samo radi svoga
gušta. Domišljan se kada san bija mlad da su u Puli bili kako suveniri samo rode i čaplje. Ni danas ni bolje. Ni pravih istarskih
stvari. Ljudi na tim smotrami me nisu pitali za suvenire, nego kako se delaju kola od voza, jer san he učinija za svoj štand, priča Stanko. A posla oko predmeta od drva ima napretek. Strpljivim, isključivo ručnim radom skulpture se izrađuju i po šest mjeseci. Drvo mora biti podatno i suho. Najbolje se obrađuju murva, trešnja, jasen i hrast. Lijepo je raditi i s maslinom, ali do dobrog komada drveta teško je doći. Alat za obradu gotovo se ne može kupiti, kaže, pa ga sam izrađuje prema potrebi. Ditlo, bat i harta žmarilja dovoljni su da iznjedre neku novu figuru za vetrinu u njegovoj lušijeri, gdje se nalazi velik dio njegovih skulptura. Tokarski stroj u svojoj radionici ne upotrebljava, jer smatra da onda to nije pravi ručni rad.
Iman jako puno ideja i onega ča se domislin gren zajno delati. I niman mira dok to ne finin. Ovu zimu mi je malo zatišje, nis toliko dela. Na pameti mi je sada kako da učinin ovcu ili kozu. Ma domisliti ču se ja još čega, govori nam Biletić. Voli pogledati što radi i njegova „konkurencija“, a u svom poslu ističe samo jednog uzora – Josipa Bilića Gašpara iz Režanci. Bija san jedanput poli njega u njegovoj radionici i vidija san stvari koj dela. Jako mi se sviđa njegov način rada i njegovi reljefi. Samo za njega moren reći da mi je uzor i da bih volija nike stvari učiniti kako i on, zaključuje ovaj Hrbočanin.